DOSELJAVANJE

Prvi Židovi koji se službeno spominju u Čakovcu (1796.) bili su porezni obveznici u županiji Zala, jer su Međumurje i Čakovec nekada bili dijelovi mađarske općine Zalaegerzeg. To su bili Philip Fisser, Abraham Rabenstein, Moyses Spaiczenburg, Marc Ebenspanger, Šalomon Hönig i Jakob Mayer. Židovi su došli iz Moravske, Češke i Austrije (Melita Švob: „Židovi u Hrvatskoj – židovske zajednice“). Prema istraživanju Pala i Kapuna, u Čakovcu su zabilježeni porodi Židova već 1782. godine.

Cvi Loker iz Izraela (Omanut 44-45, 2001.) je „dešifrirao“ hebrejski dokument iz matičnog ureda u Čakovcu i ustanovio da se radi o kupnji dva mjesta u čakovečkoj sinagogi, a potpisalo ga je šest članova Uprave Židovske općine i dva rabina (jedan je Jekutiel Hirschenstein iz Varaždina), što svjedoči da je već 1836. godine Židovska općina u Čakovcu bila razvijena.

Isak Löbl, sin Solomona Tschakathurnera i Johane rođene Laulich, bio je prvo dijete koje je upisano u matične knjige Čakovca koje se danas nalaze u Povijesnom arhivu u Varaždinu.

U popisu stanovništva 1786. godine bilo je u Međimurju 41.219 stanovnika, od kojih samo 6 Židova. U popisu stanovništva 1798., u Čakovcu ima 45 Židova (8 obitelji). Iz tog razdoblja (1787.) postoji dokument o promjeni hebrejskih prezimena Židova u njemačka te je tako Salamon Isac postao Salamon Chakaturner, Philippus Abraham je postao Phillipus Fischer, a Reebeca Perl postaje Rebeca Maderstoff.

Problemi za Židove u Čakovcu nastaju već 1918. godine, u vrijeme nemira po međimurskim mjestima, u kojima su stradali i Židovi. Isto tako su postojale represalije mađarske vojske protiv stanovništva koje se pobunilo. Nakon što je Međimurje 1918. službeno pripojeno Državi SHS, izbila je kampanja protiv Židova zbog suradnje s Mađarima, zbog čega je jedan dio Židova napustio to područje.

Nakon osnivanja Jugoslavije, kada se općina pridružila Savezu jevrejskih bogoštovnih opština u Beogradu, Čakovcu su pridruženi i neki Židovi iz Slovenije (Maribor, Ljutomer i Ormož, a dolazili su i Židovi iz Ptuja i Celja).

U Međimurju je 1820. godine bilo 184 Židova (Čakovec 154); dok ih 1854. ima 550 u 27 mjesta Međimurja (Čakovec 346), a u službenom popisu stanovništva 1857. bilo ih je 498.

Prema Jevrejskom Almanahu za godinu 1929./30., u Židovskoj općini u Čakovcu bilo je 211 članova općine, odnosno 800 duša (svih Židova: članova općine i njihovih obitelji).

  Komemoracija na groblju u Čakovcu:  rabin Prelević i predsjednk ŽO Čakovca, dr. Pal

ŽIDOVSKA OPĆINA, GROBLJE I SINAGOGA

Židovska je vjeroispovjedna općina Čakovec (Čakaturn) osnovana 1780. Prema „Pinkasu Jevrejskih opština Jugoslavije“ (Jeruzalem 1988., preveo s hebrejskog Eugen Verber) židovsku su općinu osnovale (1740.) četiri obitelji porijeklom iz Burgenlanda: Hohzinger, Vajs, Fišer i Čakaturner.

Predsjednici su bili Ilija Benedikt, Jakob Fisher, Aleksander Hirschmann, David Rosenberg, Josef Neumann, Edo Benedikt, Natan Fišer, Mozes Vajs, Rudolf Wollak i dr. Ljudevit Schwarz – ubijen u Holokaustu (Vladimir Kalšan: „Židovi u Međimurju“, 2006.).

Staro je židovsko groblje posvećeno 1794. Početkom 19. stoljeća je preseljeno na novu lokaciju Mihovljane, gdje se i danas nalazi. Mrtvačnica je podignuta 1892.

U Čakovcu je organizacija Hevra Kadiša (predsjednici Bela Benedikt, 1925, dr. Vilim Viola i Jakob Patkai) kupila zemljište za groblje 1795. godine, a 1864. je sagradila mrtvačnicu. Godine 1892. kupila je novo zemljište za groblje.

Općina je 1834. kupila zemljište za sinagogu, koju je izgradila 1836, a obnovila 1876. godine. Uz sinagogu je bila izgrađena židovska škola, koja je radila samostalno do 1883. godine. Tu je bila i zgrada za ured Rabinata te stan rabina i kantora (Vladimir Kopun i Đorđe Pal: „Dva stoljeća židovske zajednice u Čakovcu i Međumurju“).

Mjesto na kojem je bila sinagoga

Rušenje sinagoge i spomen obilježje na njenom mjestu

Prvi rabin u Čakovcu bio je Aharon Hirschmann (1820.-1842.), a dr. Rozenrajh je bio rabin do svoje smrti 1857. Jakob Schwarz je tu dužnost služio od 1862. do 1913., a kasnije je na njegovo mjesto došao Ilija  Elijahu Grünwald koji je ubijen u Auschwitzu 1944 godine. On je napisao knjigu, surađivao s cionističkim novinama, pisao je biografije i druga djela. Kantor je bio Leopols Kac , ubijen u Holokaustu. Učitelji su bili Lustig, Altman i Samuel Njiri.

ZANIMANJA I GOSPODARSKA  DJELATNOST

Vrijeme između dva svjetska rata je bilo „zlatno doba“ čakovačke židovske općine.

Židovi su bili poznati gospodarstvenici koji su osnivali tekstilne radionice i tvornice, primjerice trikotažu braće Graner (1923.); Samuel Neumann i nasljednici (1874.) su osnovali tvornicu koja danas nosi ime „Čateks“. Prvu međimursku tkaonicu osnovao je Josip Brunner (1933.).

Među Židovima su bili brojni obrtnici i trgovci iz brojnih međimurskih mjesta.

Židovi su se bavili trgovinom prehrambenih proizvoda te su osnovali mesnu industriju „Vajda“ – Samuel Bayer kojega je naslijedio Elemer Vajda (1918.) i „Agrariju“ – Maks Neumann (1877.). Poznat je bio i Čakovački mlin, kao i tvornica kandita i čokolade; tvornica likera, konjaka, ruma i octa (Hochsinger i sinovi 1834.), tvornica šećera i druge.

Židovi su bili uključeni u eksploataciju drva. U Kotoribi i Donjoj Dubravi poslovale su pilane i trgovine drvetom (Hirschler i Ujlaki); Otto Jungwirth je vodio „Domovinsku proizvodnju drva“ i „Našičku“. Poslovali su u građevinskoj industriji, tiskarstvu (tiskara Zrinski, 1885.), ugostiteljstvu (kavana Royal–Geza Legenstein i hotel s restoranom Dragutina Scheirera); osnivali su banke (Čakovečka, 1871.) i brojne štedionice u Čakovcu, Prelogu, Kotoribi, Štrigovi i drugim mjestima. Sudjelovali su u gradnji željezničke pruge prema Zagrebu i Beču.

U brojnim mjestima Međimurja živjeli su brojni Židovi obrtnici i trgovci (Zrinyi Karoly: „Csáktornya monografiája“).

ORGANIZACIJE

Osnivana su brojna dobrotvorna društva. Tako je poznato Židovsko žensko udruženje pomagalo siromašne i nemoćne žene. Osnovano je i Dobrotvorno društvo za pomaganje siromašnih muškaraca.

Frederika Grunwald, supruga rabina, osnovala je 1931. godine organizaciju WIZO, čija je prva predsjednica bila Ivka Gold. Predsjednica Djevojačke organizacije bila je Jelisaveta Horman. Društvo „Betar“ osnovano 1933. i izdavalo je list „Kadima“ čiji je urednik bio Tibor Grunwald. Godine 1935. osnovan je dom Hašomer Hacaira (Hajim Rudolf). Predsjednici dobrotvornog društva „Gemilut Hasadim“ bili su Vilim Viola, Bela Wolf i Samuel Baumštajger (1933.).

U Čakovcu bila je značajna cionistička aktivnost (rabin Grunwald). Pavao Vajs je 1933. osnovao društvo cionističke omladine u Čakovcu u kojem je bio i predsjednik, a poslije su predsjednici bili Elijahu Langer i Eugen Hofman.

Židovska škola u Čakovcu počela je radom 1843 .godine, a postoji i dokument o donaciji Meyera Rothschilda u iznesu od 500 florina za podizanje škole.

HOLOKAUST

Mađarska je okupirala Međimurje 1941. godine i službeno ga anektirala 16. prosinca 1941. Uveden je numerus clausus, tj. ograničenje školovanja židovske omladine, a počele su i druge restrikcije, oduzimanja imovine, a osobito su za Židove bili teški prisilni radovi.

Iako nisu mogli služiti redovnu vojsku, Židovi su mobilizirani za radove i poslani u Ukrajinu, rudnik Bor i druga mjesta. Bili su slani u vojne logore (iako su bili civili) a pritom su morali nositi posebne trake (bijele pokršteni Židovi i žute – Židovi koji nisu bili pokršteni).

Godine 1943. postavljen je eksploziv u dvorište sinagoge. O tome u svom sjećanju piše i Eva r. Schwarz iz Budimpešte (Omanut 44.45/2001.).

Situacija se još više pogoršala nakon dolaska tzv. Strelastih križeva (Nyilaskeresztes Párt). To je bila nacistička stranka čiji je znak – strelasti križ – bio nalik njemačkoj svastici. Pojačane su protužidovske mjere i preostale su Židove (mješoviti brakovi, polu-Židovi, najčešće žene) odveli 20. studenog u logor u Velikoj Kaniži. Uslijed kaosa pred dolazak „Saveznika“, logor se raspao. Ponovno su uhapšene 20 siječnja 1945. i odvedene u logor u Sarvaru, gdje ih je nakon tri mjeseca oslobodila Crvena armija.

Nakon Holokausta

Nakon Holokausta je obnovljena općina u Čakovcu i 1947.godine je imala 83 povratnika. Općinu su vodili Eugen Benedikt i Eugen Hofman.

Za vrijeme predsjednika Emanuela Poliniča, 21. travnja 1948. podignut je spomenik žrtvama (na židovskom groblju).

Većina je (65) preživjelih otišla u Izrael (1948.-1953.). Oni su tamo 1963. godine podigli spomen ploču žrtvama Čakovca i tamo se održavaju komemoracije.

Listu žrtava Holokausta u Čakovcu, koju je sastavio 1959. godine tadašnji predsjednik općine i advokat dr. Stjepan Volf, poslao nam je 12. siječnja 2000. dr. Đorđe Pal, predsjednik Židovske općine u Čakovcu. Iz Jevrejskog arhiva u Beogradu primili smo listu žrtava u Čakovcu iz njihove baze podataka. Postotak žrtava je oko 75 %.

Sačinili smo tako kombiniranu listu žrtava od 423 imena koja se može pogledati na internetskoj stranici: cendo.hr/žrtve, a korištenu literaturu na cendo.hr/arhiv.